Naziv filma: Stonehearst Asylum / Umobolnica na osami (2014.)
Datum: 24.10.2014.
Redatelj: Brad Anderson
Scenaristi: Joe Gangemi
Uloge: Kate Beckinsale, Jim Sturgess, David Thewlis
Radnja: Mladi liječnik Edward Newgate (Jim Sturgess) dolazi u umobolnicu Stonehearst Asylum s ciljem usavršavanja svog znanja. Srdačno ga očekuje upravnik Dr. Lamb (Ben Kingsley) i zanosna Eliza Graves (Kate Beckinsale). Edwarda oduševljavaju moderni načini liječenja koje prakticira dr. Lamb sve dok serija neočekivanih događaja otkrije sasvim drugu stvarnost.
Zemlja: SAD
Trajanje: 112 min
IMDb ocjena: 6.8
Naša ocjena: 4.6/10
Poznati američki redatelj trilera Brad Anderson, najpoznatiji po filmovima kao što su: Nestajanje, Poziv, Transsibirska pruga smrti, izrežirao je još jedan triler s horor elementima; 'Umobolnica na osami'. Gledajući kvalitetu, film daleko slabiji od gore navedenih.
Velika mana filma je neuspješano spajanje dva potpuno različita elementa koji dominiraju samim filmom. Varijacija šašave melodrame i trilera s crnim humorom, unatoč pokušajima, nikako se ne mogu spojiti u jedinistvenu smislenu cjelinu, što se na kraju i osjeti gledajući sam film.
Kada znate kakve je sve uvjete imao sam redatelj prije snimanja filma,; počevši od odlične glumačke postave, izvrsnih uvjeta rada i još bolje priče, nakon odgledanog u vama se javlja osjećaj razočaranja, jer je film uvelike podbacio.
Velika mana filma je neuspješano spajanje dva potpuno različita elementa koji dominiraju samim filmom. Varijacija šašave melodrame i trilera s crnim humorom, unatoč pokušajima, nikako se ne mogu spojiti u jedinistvenu smislenu cjelinu, što se na kraju i osjeti gledajući sam film.
Kada znate kakve je sve uvjete imao sam redatelj prije snimanja filma,; počevši od odlične glumačke postave, izvrsnih uvjeta rada i još bolje priče, nakon odgledanog u vama se javlja osjećaj razočaranja, jer je film uvelike podbacio.
Doduše, treba priznati kako film nije potpuni fijasko, ali podbacio je i nije ispunio očekivanja. Film se labavo bazira na kratkoj priči Edgara Allana Poa: Sustav Doktora Tarra i profesora Fethera. U globalu, autori su više išli stvarati vlastitu radnju nego što su se držali knjige.
Radnja 'Umobolnice na osami' odvija se na kraju 19. i u osvit 20. stoljeća. Dakle, pred sam svršetak viktorijanskog doba. To je razdoblje velikih promjena u cijelome svijetu pa se čini kako mnogi polako lude kako se približava novo stoljeće. Medicinska struka tu nije iznimka. Edward Newgate je mladić u 20-im godinama svoga života koji je nedavno diplomirao kao liječnik psihijatar na oxfordskom sveučilištu. Po dolasku u osamljenu ludnicu (smještenu u maglovitim prostranstvima engleske unutrašnjosti) Newgate preuzima poziciju asistenta. Upravnik institucije je Dr. Silas Lamb. On je liječnik koji ima specifičan pristup prema svojim pacijentima. Tu se misli na međusobno nježan odnos, davanje slobode bolesnicima - dr. Lamb im omogućuje da se užive u svoje fantazije, zajednički obroci. i sl. Sami pacijenti su također specifični na svoj način. Većina njih potječe iz bogatih obitelji, a boluju od "bolesti" poput homoseksualizma i epilepsije. Jedan pacijent osobito privuče pažnju mladoga i novopridošlog dr. Newgatea. Njegovu pažnju je privukla zgodna Eliza Graves. Ona je klasična žena viktorijanskog doba čiji muž ju je poslao u umobolnicu kako bi "izliječio" njenu navodnu histeriju. Mladi liječnik prvi put osjeti da je nešto pogrešno na tom mjestu kad ga Eliza upozori da uzme konja i pobjegne prije nego što upravnik dr. Lamb to shvati. Newgate odbija taj prijedlog smatrajući ga promašenim pa umjesto da pobjegne on počne detaljnije istraživati sve tajne koje krije to mistično mjesto pod kontrolom Dr. Lamba. Uskoro otkriva zastrašujuće pojedinosti koje govore da stvarnost nije onakva kakva se doima.
Prva trećina filma je neki uvod, a zahuktavanje počinje oko otprilike tridesete minute. Unatoč zahuktavanju radnja ostaje troma dobar dio filma i to u velikoj mjeri zahvaljujući dr. Newgateu i dr. Lambu. To je psihološko i drugo nadigravanje. Atmosfera u umobolnici je sumorna sa stilom. Kroz cijelu radnju gledamo borbu između melodrame i nasilnog crnohumorskog trilera. Ishod ostaje neodlučen. Upravo redateljski propust da odvede film u jednom ili drugom pravcu smanjuje kvalitetu cjelokupne radnje te ubija ritam. Tek pojedini dijelovi filma u velikoj mjeri zbog izvrsnih vizualnih i audio efekata su vrlo gledljivi i neodoljivi, no najveći dio filma za većinu gledatelja će biti dosadan i naporan. Dosta su tome pridonijeli i česti predvidljivi preokreti koji ne donose ništa novo već kod prosječnog gledatelja izazivaju zijevanje. Nikako nije dobro kad publika može nekoliko koraka unaprijed zaključiti što će se dogoditi. Kod scenarista postoji nepisano pravilo da svaka scena mora imati svrhu. To se donekle može razumjeti, no problem u ovom filmu je to što svaka scena doista ima svrhu, ali jedna te ista svrha se ponavlja opet i opet. O čemu se radi nećemo navoditi da ne bi spoilali. Horor trenuci nisu toliko strašni pa će rijetko koga uplašiti.
Glumačka postava je najbolji dio filma. Jim Sturgess u ulozi dr. Newgatea, Kate Beckinsale u ulozi Elize Graves i Ben Kinglsey u ulozi dr. Lamba svojim nastupima gledatelje ne ostavljaju ravnodušnima. Žalibože što su morali glumiti u ovakvom filmu. Treba reći da svojim nastupom Sturgess, Beckinsale i Kingsley ali i drugi popravljaju dojam filma pa zbog izvrsne glume film nije onoliko loš koliko bi bio da su tu bili prosječni glumci. Glumci su maksimalno probali prilagodili scenarij koliko su mogli kako bi scene učinili zanimljivim i gledljivim. Na tome im treba skinuti kapu. Zaslužili su neko priznanje. Nažalost njihovi likovi su oskudno okarakterizirani pa ni vrhunska gluma nije film mogla učiniti vrhunskim.
Umobolnica na osami je osvojila nagradu za najbolji zvuk na festivalu Golden Reel Award. Potvrda odlične zvučne podloge. Vizualno okruženje je također izvrsno, a zasluge za to snosi lokacija jer se film snimao u Bugarskoj. Zanimljivo da se viktorijansko dobra odlično prikazalo u Bugarskoj koja nije bila pod britanskom krunom.
Kao što smo naveli film je razočaranje. Dobar budžet, prvoklasna glumačka postava, Poeova priča, viktorijansko doba nisu nam pružili ono što su morali. Film ima pojedine maestralne trenutke zahvaljujući fenomenalnim glumcima, audio i video efektima, ali to je daleko ispod onoga što smo očekivali i daleko od onoga što je film trebao biti. Osobno, morali smo se dobro potruditi da ga pogledamo do kraja jer nije lako gledati film koji je mogao toliko puno, a na kraju je zakazao.
Kako pogledan, tako i zaboravljen.