Naziv filma: The Conjuring: Last Rites (2025.)
Datum: 01.09.2025.
Redatelj: Michael Chaves
Radnja: Iz filmske kuće New Line Cinema stiže deveti nastavak iz svijeta Prizivanja, koji je na blagajnama zaradio više od dvije milijarde dolara. Režiju potpisuje veteran franšize Michael Chaves, a produkciju arhitekti serijala James Wan i Peter Safran. Ovaj nastavak donosi novo uzbudljivo poglavlje kultne priče nastale prema istinitim događajima. Vera Farmiga i Patrick Wilson repriziraju svoje uloge istražitelja paranormalnog u stvarnom životu — Eda i Lorraine Warren — u posljednjem, napetom slučaju koji će dodatno proširiti granice globalno uspješne franšize.
Zemlja: SAD
Trajanje: 2h 15min
 
bloody hand icon7927/10   6,5/10
 
 
 
 
RECENZIJA:
 
'The Conjuring: Last Rites' (2025) najavljen je kao emotivni i zastrašujući završetak
glavne Conjuring sage, s Edom i Lorraine Warren (Patrick Wilson i Vera Farmiga), i novim
naglaskom na njihovu odraslu kćer Judy (Mia Tomlinson). Film se bavi slučajem Smurlove
obitelji — istinitom pričom o navodnom ukletom domu u Pennsylvaniji — te balansira
između paranormalnog horora i porodične drame. S velikim očekivanjima i nostalgijom koju
donosi serijal, Last Rites nastoji zatvoriti krug, ali i ostaviti prostora za nove likove i
potencijalne spin‑offove.

Jedan od jačih elemenata filma je atmosfera — dok je početak sporiji, njegovo postepeno
uvlačenje u horor daje prostora likovima, njihovim odnosima i unutrašnjim konfliktima da
dobije težinu. Scenarij se ne oslanja samo na vanjske šokove (jump scares), nego nastoji
prikazati i kako duhovi i paranormalni događaji utječu na osjećaje, porodične tenzije i
strahove likova. Primjerice, odnos Warrena prema Judy, njenim vizijama te sukob očevog
opreza i majčine podrške donosi emotivni teret koji često nadvisuje sam horor.

Vizualno i tehnički film radi dobro: scenografija, kostimi i period (1986.) vraćaju publiku u
prošlost dovoljno uvjerljivo da nostalgija bude plus, ne smetnja. Izrežirani su momenti,
posebno koristeći ogledala, refleksije i polusjene, koji doista djeluju jezivo. Međutim, film
ima i slabije strane. Ponekad se čini da je dramaturgija razvučena; prvi dio traje dugo bez
značajnih preokreta, a neki od strahova su predvidivi — gledatelj koji je upoznat s
horor‑formulom osjeća kada će doći 'skok' ili kada će muzika signalizirati — što smanjuje
efekt iznenađenja.

Također, dok kraj donosi emotivan momenat i osjećaj zatvaranja jedne ere, on ponekad
djeluje žurno u smislu razrješenja paranormalne radnje — čini se da se film trudi spojiti
premalo razriješenih linija u relativno kratkom vremenu, što može ostaviti dojam da su
neke ideje bile obećavajuće, ali nisu u potpunosti iskorištene.

U konačnici, 'The Conjuring: Last Rites' nije savršen kraj, ali može se pohvaliti kao dostojan
pokušaj. On će se najviše dopasti fanovima serijala, onima koji od konca očekuju
emocionalnu rezonancu više nego čisti horor. Film uspijeva ponuditi nekoliko zaista jezivih
scena, solidnu estetiku i osećaj da likovi imaju stvarne veze i strahove, što ga čini više od
puke kolekcije paranormalnih događaja.

Za one koji traže inovaciju u hororu, neočekivane zaplete, ili potpunu distancu od
horora po sličnoj špranci, to možda neće biti ispunjenje svih očekivanja. Ali ako pristupiš filmu kao
posljednjem poglavlju jedne duge priče, sa sviješću da njegova snaga leži u emotivnom
teretu — Onome što The Conjuring franšiza oduvijek jest — 'Last Rites' pruža dostojan
oproštaj.