Recenzija:
John Carpenter, nepoznato lice horor žanra na scenu je stupio s odličnim Halloweenom 1978. godine, koji ga je plasirao u sam vrh filmske scene. Malo tko je mogao predvidjeti uspješnost Halloween franšize. Prvi nastavak Noći vještica koji je otvorio vrata svim ostalim nastavcima koji su Carpenteru i ekipi donijeli nezamislivu slavu i zaradu. Teško je uopće i zamisliti horor žanr bez Halloweena, ali i filmova poput ovoga.
Vampiri iz 1998. godine, odudaraju od sličnih filmova koji su došli nakon njega. Zanimljiv scenarij i do tada neviđena priča omogućila je Johnu da na jedan novi i zanimljiv način na filmska platna u fokus stavi neprekidnu borbu između krvožednih ubojica i čovjeka. Još jedna zanimljivost samih Vampira je ta, što se radnja filma u velikoj minutaži vrti oko glavnog glumca Jacka, a ne oko vampira što je slučaj u većini filmova o vampirima.
Jack je jako dobro napisan lik. Velika faca, koja ima nekoliko motiva za borbu s vampirima. S jedne strane vodi ga osveta za roditelje koje su mu ubili vampiri i to pred vlastitim očima dok je bio dijete, dok se s druge strane uključuje u borbu na poziv Crkve, kako bi spasio ne samo Crkvu, već cijelo čovječanstvo. Uz njega u ekipi imamo i još nekoliko odlično napisanih likova, bez kojih Vampiri ne bi bili toliko kvalitetan film kakav su danas. Posebna pohvala ide i samom glumcu koji glumi vampira Valeka, koji na vrlo realan, no s druge strane misteriozan i strašan način donosi lik samog Valeka i njegovu želju da vlada svijetom.
Carpenter je zasigurno s Vampirima, kao i Halloweenom, postavio čvrste temelje za sve nastavke izašle nakon njegovih filmova, no Vampiri (1998.) su ipak njegovo najzapaženije i najhvaljenije filmsko horor djelo, koje vrijedi pogledati i nekoliko puta.
