Naziv filma: Osmijeh (2022)
Datum: 30.09.2022.
Redatelj: Parker Finn
Scenaristi: Parker Finn
Uloge: Sosie Bacon, Jessie T. Usher, Kyle Gallner, Robin Weigert, Caitlin Stasey, Kal Penn, Rob Morgan
Radnja: Nakon što je bila svjedok bizarnog, traumatičnog događaja u koji je bio umiješan i jedan pacijent, doktorica Rose Cotter počinje da osjeća zastrašujuće pojave koje ne može da objasni. Dok nezamislivi užas počinje da obuzima njen život, Rose mora da se suoči sa svojom problematičnom prošlošću, kako bi preživjela i pobjegla od svoje zastrašujuće, nove stvarnosti.
Zemlja: SAD
Trajanje: 115min
7,8/10 
6,8/10RECENZIJA:
Smile je novi horor film koji je prije nekih mjesec dana nakon dugih najava stigao na kino platna. Ako ga još niste pogledali, u trenutku kada pišem ovu recenziju, film je i dalje u kino dvoranama, pa ne bi bilo loše isti pogledati upravo na velikom ekranu i tako doživjeti onaj pravi horor osjećaj.
Priča se vrti oko dr. Rose Cotter, uspješne psihijatrice koja radi u klinici za hitne slučajeve. Ona ima zgodnog muža, fantastičnu kuću i dubok osjećaj suosjećanja za duboko poremećene ljude s kojima radi. Ali kako se priča odmotava, primjećujemo da joj je teško ostaviti posao u uredu.
Njezin zgodni suprug nije tako savršen kao što bi izgled sugerirao, a njezina sestra odbacuje njezin posao, pitajući se zašto ne prihvati bolje plaćeni posao. Rosein odgovor je osmijeh poricanja. Ali kada prestravljena mlada žena bude primljena u kliniku tvrdeći da vidi nešto što nitko drugi ne može vidjeti, nešto što se smiješi, Rose se mora suočiti sa onim što dolazi.
Njezin zgodni suprug nije tako savršen kao što bi izgled sugerirao, a njezina sestra odbacuje njezin posao, pitajući se zašto ne prihvati bolje plaćeni posao. Rosein odgovor je osmijeh poricanja. Ali kada prestravljena mlada žena bude primljena u kliniku tvrdeći da vidi nešto što nitko drugi ne može vidjeti, nešto što se smiješi, Rose se mora suočiti sa onim što dolazi.
Odmah na početku moram priznati da sam ugodno iznenađen, rekli bi, napokon, jer nakon dugo vremena, horor ljubitelji došli su na svoje, dobili smo solidan horor film, sa sasvim dobrom i jezivom pričom. Iako nisam 'vrištao' dok sam gledao, nekoliko sam puta skočio i dobrano se trznuo, jer sam osjetio i čekao da 'to nešto' u sceni dolazi, ali tajming je bio tako savršeno pogođen, a i okrutan.
Kako sam već spomenuo izraz 'to dolazi' ( It Follows / To dolazi (2015.) )ne mogu ne spomenuti istoimeni hororac koji je kao i 'Smile' prošao s jako dobrim ocjenama i gledajući ovaj horor, usporedbe su neizbježne, što i nije nužno loše. Čitajući malo recenzije po netu i forumu, neki su rekli da ima poveznice i sa legendarnim 'Krugom', ali ima je bitna i velika razlika. U 'Osmijehu' samo onaj koji je na neki način proklet može vidjeti to što ga proganja.
Osim što ovaj film ima vjerojatno najjeziviji osmijeh koji ste mogli vidjeti do sada, Smile osvaja i odličnim zvukom. Toliko je nasilan da će ljudi s kratkim živcima od užasa vjerojatno cijelo vrijeme biti u nedoumici trebaju li u nekim scenama prekriti oči ili uši, što rijetko koji horor u zadnjih par godina može postići.
Naravno, nemojte misliti da je samo zvuk jedina nasilna stvar, jer puno inteziteta dolazi i iz vizualnog dijela. Posebno je posljednji čin ekstreman i posebno jeziv te ostavlja poseban pečat samome filmu.
Što se tiče glumačke postave, najvažniju ulogu odigrala je Sosie Bacon kao psihijatrica Rose Cotter. Rose je okružena ljudima koji propituju njezine životne izbore i osjećaje. Policija koristi omalovažavajuće izraze kao što su lud, psihopata i luđak da bi opisala preminulog mentalnog bolesnika. Njezin suprug neće vjerovati što joj se događa. Njezina sestra odbija se suočiti s obiteljskom poviješću koja je pridonijela Roseinom slomu. Najviše od svega, monstruozni entitet koji je proganja čini ovo gotovo nemogućim.
Upravo se tako može osjećati živčani slom koji proživljava sama Rose, neprestano pružanje ruke usred krize samo da se pronađe ruka za držanje. Depresija, tjeskoba i panika su poput čudovišta koje nitko drugi ne može ili ne želi vidjeti. No, kako ne bih previše otkrivao, recimo samo da iza same Rose postoji puno strašnih trauma iz djetinjstva koje će doći na naplatu kada za to dođe vrijeme. Naposljetku, Sosie (Rose) je svoju ulogu odigrala maestralno i tu joj se svakako moramo nakloniti.
Naposljetku, Smile je neumoljivo jeziv i nema savršenih prijatelja ili voljenih koji mogu izbrisati najgore što se ljudskom biću, ali prvenstveno našem umu može dogoditi. Kako god se mi nosili s našim najdubljim strahovima i najgorim sjećanjima, bez pomoći naših najbližih mi smo jednostavno izgubljeni jedni bez drugih, a takvi smo najranjiviji.
