Svaka generacija ima svoje horor filmove, nazovimo ih generacijskim hororima. Govorim o hororima gdje su glavni likovi napaljeni tinejdžeri, a radnja je smještena u neku zabit, u kojoj se odjednom počinju dešavati kojekakva grozomorna ubistva. Ovom analogijom onda bi i saga Sumrak mogla spadati u ovu kategoriju :) Mada tu nisu potreba čudovišta. Od samog pogleda na glumačku postavu dobijem ubilačke grčeve i napade proljeva :) Šalu na stranu, filmovi koji su ubjedljivo harali u godinama kada sam ja bio napaljeni tinejdžer (mada se bojim da nikada nisam prerastao tu fazu) su bili Vrisak (Scream, 1996.) i Znam šta si radila prošlog ljeta (I Know What You Did Last Summer, 1997.). Oba filma su bila hommage slasher filmovima 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća i oba je napisao Kevin Williams, mada je ovaj potonji nastao po romanu Loisa Duncana i bio je nešto manji hit od Vriska. Bilo kako bilo, oba filma su godinama iznjedrila nekoliko nastavaka, a Vrisak je postao kultni film i vjerovatno posljednji dobar film Wesa Cravena
Nova vremena, nove generacije klinaca, ali formula ostaje ista: napaljeni tinejdžeri, zabit, grozomorna ubistva. Kontate, zar ne? Držeći se stare, isprobane formule scenaristica Cody Diablo, poznatija po svom hitu Juno (2007.) je odlučila odati svoju ličnu posvetu horor filmovima 80-ih i napraviti novi kultni, generacijski film. Tako nastade Tijelo lijepe Jennifer (Jennifer's Body, 2009.), koji je inače napisan prije spomenutog Junoa. Tijelo lijepe Jennifer nije tipični slasher film već je riječ o crnoj komediji s elementima horora i natprirodnog, nešto poput Dosjea Alien (The Faculty, 1998.), još jednog kultnog generacijskog horora koji ne spomenuh ranije.
Kada spomenem ovaj film u istoj rečenici s Vriskom i Dosje Alienom, postavlja se pitanje da li je u rangu istih. Iskreno? Nije, ali da li je zabavan? Meni lično bio veoma zabavan. Jeste da nema previše horora niti previše humora ili isti nema pravi tajming, ali je zabavan i spada u kategoriju onih lagano probabljivih horor komedijica za jedno gledanje. Čak nemam ništa ni protiv drvene (ne)glume Megan Fox, koja je u filmu ispunila ono što i jeste bio njen cilj, izgledati jebozovno sve vrijeme filma. Ako vam je do glume, onda nemojte ni gledati filmove s Megan Fox u naslovnoj ulozi, a imate i Amandu Seyfried ovdje koja izvlači film po tom pitanju. Iako ga je kritika razapela na sve strane, ne bih bio toliko oštar s ovim filmom. Nije odličan, ali nije ni toliko loš koliko ga drugi predstavljaju.