'Maggie' je dugometražni prvijenac britanskoga redatelja Henrya Hobsona, koji se hrabro upustio u snimanje nimalo zahvalnoga filma. Umjesto tuče metaka, pretjeranih eksplozija ili hrpe zločinaca, dobili smo smireni, atmosferični horor film koji je svakako ostavio dobar utisak na većinu horor fanova.
Priča počinje kada zombi ugrize Wadeovu kćer Maggie. Gledajući okvirno, njezino stanje se lako može usporediti sa stanjem iz zombi serije The Walking Dead. Njena transformacija od ugriza traje polako, a pitanje je što učiniti kada dosegne nivo samog zombija. Hoće li Wade imati snage dokrajčiti vlastito dijete i tako spasiti sebe i svoju obitelj?
Cijeli film zarobljen je u tonu sive i smeđe, što samo naglašava onaj pravi osjećaj melankolije koji možemo osjetiti već s prvim kadrovima filma dok gledamo kako Wade vozi kćer kroz upražnjeno selo, a radio najave objašnjavaju globalni utjecaj samog zombi virusa. Iako je doktorima obećao da će ju odvesti u karanteru s prvim znakovima agresije, Wade ima druge planove.
Gledajući okvirno, 'Maggie' je neobičan spoj užasa i melodrame, dok na kraju pada u sjenu manjka dinamičnosti koje svakako nedostaje.
Iznad svega, 'Maggie' se ističe kao istinska sentimentalna priča, dok je ovo Arnoldu jedna od rijetkih uloga gdje je mogao pokazati svoj nježniji nastup za razliku od svega što smo mogli od njega do sada vidjeti.
Koncepcisjki, scenarij svakako ima svoje presedane, no 'Maggie' je dosta mučan film, gdje bi mogli reći da njegova priča raste dosta zamorno, na trenutke čak i previše.
Od samog početka vidljivo je da je sam Arnold upoznat s premisom filma, dok 'Maggie' svakako daje svježi spin, na kojeg do sada nismo navikli. Film suptilno ispituje koliko su ljudi navikli živjeti s kataklizmičkim promjenama i kako se nositi s nečim na što jednostavno ne možemo utjecati.
Unatoč sumornoj sjeni koja visi nad svim zbivanjima u filmu, 'Maggie' je na jedan drugačiji, a opet apokaliptični način svakako dobar film.
